Slijedni (serijski) prijenos podataka

Serijski spoj možemo zamisliti kao jednu cijev gdje sve kuglice trebamo prenijeti iz jedne cijevi do druge.

Bitove možemo prenijeti samo jednog po jednog prema određenom redoslijedu. Takav način prijenosa podataka je siguran i precizan, ali spor.

Serijski prijenos podataka rabe: tipkovnica, miš, u starijim uređajima - modem i igraća palica.

Paralelni prijenos podataka

Paralelni prijenos podataka omogućuje istodobni prijenos više bitova.

Brzina tog prijenosa je znatno veća od brzine serijskog načina prijenosa, dok je sigurnost i preciznost prijenosa nešto manja jer se istodobno mora voditi računa o više podataka.

Paralelni prijenos podataka rabe pisači i skeneri.

USB priključak

USB priključak ili univerzalni serijski priključak postupno zamjenjuje druge vrste priklučaka.

Koristi se za povezivanje vanjskih uređaja npr. tipkovnica, miš, modem, digitalnih kamera,...

Brzina rada računala

Brzina rada procesora ili radni takt mjeri se brojem izvršenih osnovnih operacija u jedinici vremena. Radni takt procesora izražava se u hercima (Hz) odnosno većim jedinicama kao što su megaherci (MHz) ili gigahercima (GHz).

Brzina dodatno ovisi o unutarnjoj građi (generaciji) procesora, te o broju bitova koje procesor može obrađivati u jednom taktu (32 ili 64 bita istodobno).

Brzina rada procesora može se povećati dodavanjem procesorskih jezgri (dvojezgreni procesori,četverojezgreni procesori) koje neovisno obrađuju podatke.

Za brzinu rada procesora važna je i brzina pristupa podatcima.Procesor mnogo brže obrađuje podatke nego što ih dohvaća iz RAM spremnika. Stoga se podatci za obradu ili podatci koji se često koriste smještaju u priručnu memoriju procesora (eng.Cache) koja je mnogo brža od RAM spremnika.

Kako je procesor namijenjen izvršavanju aritmetičkih zadataka jedna od bitnih jedinica kojima možemo usporediti brzinu rada procesora je broj operacija nad brojevima s pomičnim zarezom FLOPS.

Frekvenciju radnog takta te niz drugih podataka o računalu možemo saznati rabeći dijaloški okvir Svojstva sustava (System properties) koji možemo pozvati iz upravljačke ploče (Control Panel) ili prozora Moje računalo (My Computer).

Kapacitet radnog spremnika

Iz dijaloškog okvira  Svojstava sustava (System properties) možemo doznati i koliki je kapacitet radnog spremnika (memorije) - RAM-a.

Tijekom rada, računalo trajno ili privremeno pamti ogroman broj podataka . Procesor obrađuje podatke iz radnog spremnika, koji je znatno brži od pomoćnih spremnika. Današnja računala imaju kapacitet radnog spremniak preko jednog GB (gigabajta). 

Radna se memorija može proširivati. Sastavljena je od nekoliko modula. Dodavanjem modula povećavamo kapacitet radnog spremnika.

Kapacitet tvrdog diska

Noviji primjenski programi često zauzimaju i po nekoliko stotina megabajta (MB). Zbog toga je naizbježno da računala ima tvrdi disk velikog kapaciteta. Današnja računala imaju tvrde diskove kapaciteta većeg od 120 GB. Jedno računalo može imati više ugrađenih tvrdih diskova.

Brzina prijenosa podataka

U računalu se podatci između pojedinih dijelova sustava razmjenjuju velikom brzinom. Za komuniciranje između dvaju računala (lokalne mreže, inerneta i sl.) vrlo je važna brzina uređaja (modema) kojima su povezani. Brzina prijenosa podataka u radu s udaljenim računalom mjeri se u bitovima po sekundi b/s. U lokalnoj mreži ta brzina danas više 100 Mb/s, a u inetretskim vezama brzine su oko 10 Mb/s (pa i višestruko više).

Kako računalo pohranjuje sliku?

Najjednostavnija slika je oblikovana od piksela. Za zapis svakog piksela koristimo 1 bit. Sastoji se od crnih i bijelih točkica. Crnu točku označavamo s 1 a bijelu s 0. Za zapis svakog piksela slika koja sadržava do 256 boja potrebno je 8 bitova ili 1 bajt, zato njime možemo prikazati 256 različitih stanja. Za opis slike s više boja potrebno nam je više bitova za zapis svakog piksela. Danas upotrebljavamo 24-bitni zapis i 32-bitni zapis koji omogućuju više od 4 milijarde boja. Ako spremimo sliku točkicu po točkicu dobit ćemo sliku spremljenu kao bitmapu-oznaka BMP. Takav način spremljanja zauzima veliki memorijski prostor, ali daje kvalitetnu sliku.

Formati slika

Slike i crteži mogu se zapisati u datoteku na različite načine tj. različitim formatima. najčesći su: BMP, JPEG, GIF I TIFF. BMP je osnovni način zapisa slika u Windows operacijskom sustavu, može imati 16 milijuna boja (24 bita). JPEG je u današnje vrijeme najpopularniji format za zapis slikovnih datoteka i njihovu razmjenu preko inerneta. GIF jej jedan od češćih zapisa slika za web stranice, može imati 256 boja (8 bita), slike zapisane takvim načinom imaju najmanje datoteke. TFF je standard za sve vrste nesažetih slika,može imati 16 milijuna boja, odnosno 24 bita, primjenjuje se u profesionalnim grafičkim studijima.

Obrada zvuka

U fizici učimo da zvuk nastaje titranjem nekog sredstva.Valovi, koji tada nastaju prenose se od tog izvora zvuka do našeg uha ili nekog drugog uređaja za obradu zvuka. U našem se uhu pretvaraju u električne signale koje poslije mozak prepoznaje kao zvuk.Na jednakom principu rade svi suvremeni uređaji za obradu zvuka.Mogući izgled zvučnog vala prikazan je na slici.

To je analogni oblik vala. Za obradu na računalu mora se pretvoriti u digitalni oblik nizova jedinica i nula. To se radi tako da se u pravilnim vremenskim razmacima izdvoje djelići zvučnoga analognog vala koje zatim možemo pretvoriti u binarni oblik (1,0). Taj se postupak naziva uzrokovanje.