... u Dubrovniku (a i šire) zadnjih 5 godina – ili možda za sva vremena? Pitate se otkud tako 'pretenciozan' naslov i na koga se odnosi, ali za koji trenutak shvatit ćete opravdanost i autentičnost ove tvrdnje, a ako vam se možda učini da je ovaj članak malo predug – vjerujte, nijedan tekst nije dovoljno dug da obuhvati i opiše sve uspjehe i veliki doprinos ugledu škole i Grada koji je ostvarila ova vrijedna i darovita trojka učenika. Opširnije...

Dakle, da ne duljimo, riječ je o učenicima osmog razreda Luku Luliću, Ivici Banovcu i Maroju Simoniju koji su nedavno završili sa svojim natjecanjima iz matematike (kao učenici OŠ Ivana Gundulića) i više nego zaslužili da se osvrnemo na njihov rad i postignuća tijekom zadnje 4 godine. Naime, još dok su bili petaši, Luko je postigao jedan od najvećih uspjeha na natjecanjima iz matematike u Dubrovniku i županiji uopće, osvojivši treću nagradu na državnom natjecanju u Opatiji uz ostvarenih ogromnih 46 od 50 mogućih bodova. Malo ranije je deklasirao konkurenciju na županijskom natjecanju (49/50 bodova) na kojem je Maroje bio dvanaesti - što je također zapažen rezultat na ovoj razini natjecanja.

Iduće godine im se pridružuje Ivica i pogledajte samo niz rezultata koji slijedi: u 6. i 7. razredu su na svim natjecanjima (školskim-gradskim i županijskim) na ljestvicama poretka redovno sva trojica prvi i najbolji na području Dubrovnika i okolice te među 5-6 prvih u županiji, a lani su se čak 'ugurali' i u najbolju četvorku sedmaša naše županije, sva trojica!

Ove godine su također zadržali primat u gradu, a lijep uspjeh su postigli i na županijskom natjecanju gdje su Luko i Ivica podijelili treće mjesto dok je Maroje bio 13. Samo bod je nedostajao da prva dvojica budu na 2. mjestu u županiji, ali oni su duboko uvjereni da su taj bod, pa i koji više, zasigurno zaslužili i da su prestrogo ocijenjeni, a ja kao mentor koji je bio svjedok događaja, mirne duše se mogu složiti s njima i potvrditi da su zaista zaslužili to drugo mjesto. Međutim , što je – tu je, život teče dalje, s nepravdama se treba suočiti i vedro gledati u budućnost.

Ne treba ni spomenuti sate i sate rada, vježbe i usvajanja novih, za njihovu dob vrlo složenih matematičkih sadržaja i vještina, a za dodatni rad ovi marljivi učenici uvijek su i bez riječi bili spremni. I mada je prije njih bilo đaka vrijednih spomena (kao npr. S. Đurović koja je prije 5 g. bila daleko najbolja u gradu i jednina se plasirala na županijsko natjecanje iz matematike, ili recimo mali M. Kekez koji je lani bio najbolji petaš u gradu i 3. u županiji), ipak ono dužno poštovanje za sav trud, uloženo vrijeme i ostvarene rezultate treba odati ovoj trojci i dodati da će se ovakva grupa matematičara – natjecatelja teško ikada više ponoviti, ne samo u našoj školi nego i u puno širim razmjerima. Momci, svaka čast!

Ja kao mentor mogu samo izjaviti da sam uistinu ponosan što sam imao to zadovoljstvo i čast raditi, voditi i podučavati takav trolist bisera među učenicima. Lijepi pozdrav svima!

Mentor Goran Pehar Ljoljić